Kondilomi (polne bradavice)

TAČNA DIJAGNOSTIKA - KOLPOSKOPIJA: KARAKTERISTIKE I IZGLED KODILOMA, DIJAGNOSTIČKE GREŠKE LEKARA

Tačna i pravovremena dijagnostika je od presudnog značaja za HPV infekciju, njen dalji tok i terapiju. Upravo je dijagnostika i problem, tačnije uzrok velikog broja grešaka koje vode ka širenju infekcije. Kada govorim o dijagnostici HPV infekcije, tu se nikako ne sme podeliti pregled analne regije, pubisa, velikih i malih usana, sa pregledom vagine i grlića materice.

Pregled ima neki svoj protokol:

Prvi korak:

Kod žena prvo pregled počinjemo sa kožom pubične regije. Zatim gledamo kožu velikih usana i njene pregibe, sa posebnim osvrtom na prelaz između velikih i malih usana i prelaz između kože velikih usana na sluzokožu malih usana i zona oko klitorisa... Potom gledamo perineum, perianalnu regiju, analnu sluzokožu, a potom intranalnu regiju uz pomoć anoskopa. Na ovim zonama možemo primetiti jasne klinički vidljive forme kondiloma.

Apsolutno je pogrešno ako ginekolog svoj pregled završi na ovom nivou i konstatuje da pacijentkinja ima ili nema kondilome i na osnovu toga da svoju konačnu dijagnozu i donese odluku o daljim postupcima.

Drugi korak:

Drugi korak,slobodno mogu reći i najbitniji u pravovremenoj i tačnoj dijagnostici kondiloma, je kolposkopski pregled.

Šta predstavlja kolposkopski pregled?

Kao prvo, sam kolposkopski pregled je apsolutno bezbolan za ženu. Podrazumeva upotrebu kolposkopa, aparata kojim je moguće videti grlić materice, sluzokožu vagine, malih usana, analnu i perianalnu sluzokožu, pod uveličanjem od 6 do 40 puta. Sam pregled ima odgovarajuću proceduru u radu koja pomaže ginekologu da lakše uoči, prepozna i opiše eventualne patološke promene na grliću i genitoanalnoj regiji.

Pregled prvo počinjemo pregledom kože genitoanalne regije, koja obavezno uključuje i analnu i intraanalnu sluzokožu. Ovo se radi iz razloga otkrivanja ranih znakova HPV infekcije (kondiloma - polnih bradavica). Potom prelazimo na sluzokožu malih usana i vagine. Pre nego što krenemo sa pregledom, sluzokožu premažemo 3 do 5% rastvorom sirćetne kiseline kako bismo lakše uočili patološke pojave. Kada ovo kažem, mislim prvenstveno na subkliničke (početne forme) kondiloma koji se nakon premazivanja vide kao male beličaste perle duž sluzokože malih usana i vagine sa centralnim krvnim sudom. Inače se ove promene na glatkoj sluzokoži pipaju kao sitne gromuljičave neravnine što svakako nije normalan nalaz: Inače su ovi subklinički oblici kondiloma rezervoari HPV virusa koji se odatle širi prema grliću i spolja prema koži.

Tek kada uradimo kolposkopki pregled možemo reći da je dijagnostički pristup kompletan u otkrivanju kondiloma.

Zablude i greške:

Prvu grešku sam spomenuo, a to je izostanak kolposkopije. Uz nju ide zabluda da nema potrebe da se gleda vagina i grlić ako pacijentkinja ima kondilome na koži genitoanalne regije.

Zabluda i greška je oslanjati se na PAPA nalaz u slučaju dijagnostike kondiloma. Ako pacijentkinja ima PA nalaz uredan II to ne znači nama kondilome. Ovo govorim, jer često pacijnetkinja dolazi sa tvrdnjom da joj je uredan PAPA nalaz i pita se kako onda ima kondilome.

Kako izgledaju i gde se prvo pojavljaju kondilomi?

Kondilomi na koži genitoanalne regije u početku izgledaju kao male uzdignute neravnine, koje su obično beličasto crvenkaste boje i to na prelazu velikih na male usne, perianalno, analno. Mora se napomenuti da im je boja i izgled u početku sličan klasičnim bradavicama, ali se sa vremenom boja menja. Obično ona na koži pubisa, perineuma i velikih usana postaje tamnija, tačnije dobija braonkastu boju i površina postaje glatka, a sa uvećanjem ona postaje režnjevita. U ovakvom stadijumu i lekari i pacijenti ovakve kondilome mešaju sa mladežima i keratozama, što je apsolutno pogrešno.

Što se tiče sluzokože malih usana, tu se obično prvo pojavljuju subkliničke i kolposkopski vidljive rane forme kondiloma. Zbog mikrotrauma u toku seksualnih odnosa prvo se kondilomi pojavljuju u donjoj trećini sluzokože malih usana, a potom se šire na obe strane sluzokože malih usana i ulazu u vaginu kao i oko uretralnog otvora.

Prvo pacijnetkinja mora znati da sluzokoža malih usana mora biti svetloružičaste boje glatke površine. Obično duž zidova malih usana sa unutrašnje strane nailazimo na veliki broj sitnih prstolikih izraštaja od po 1 do 2mm koji se nadovezuju po dužini jedan na drugi. Na donjem spoju malih usana često nailazimo na beličaste ploče koje kao skrama prekrivaju sluzokožu malih usana. Iz uretralnog otvora kod HPV infekcije prominiraju prstoliki izraštaji iz samog otvora i gotovo ga u potpunosti zatvaraju.

Zabluda je i greška da je ovo normalan nalaz i da nema potrebe za terapijom. Nema govora o nekim papilomima, već su ovo početne forme kondiloma odakle se oni dalje šire ka spolja (koža) i ka unutra (vagina i cerviks).

Na vagini kondilomi mogu biti u vidu takođe prstolikih izraštaja kao na usnama, zatim kondilomatoznih ploča, ali i kao jasno izražene kondilomatozne izrasline.

Analni kondilomi pored običnog pregleda zahtevaju i dodatnu dijagnostičku metodu - anoskopiju.

Anoskopijom uspevamo da vidimo rektum do dubine od 12cm čime se u potpunosti otklanja sumnja o dubini i težini HPV infekcije na intraanalnoj regiji.